Šta je uopšte strah?
Roditeljski strahovi imaju poreklo, posledice i načine prevazilaženja. Pre nego što ih definišemo bitno je da odredimo sam pojam straha i napravimo razliku između onog koji je racionalan i onog iracionalnog.
Strah se može odrediti kao emocija koja nastaje usled opažanja realne ili zamišljene opasnosti, odnosno pretnje. Ali, šta ako roditelji vide potencijalnu opasnost u svemu? Da li to znači da je najbolje da dete konstantno bude pod njihovim monitoringom? Ne! To znači da je potrebno napraviti razliku između strahova koji su opravdani, odnosno racionalni i onih koji nisu.
Racionalni strahovi
Racionalan strah je onaj koji osobi pomaže da izbegne neku realnu, opasnu pretnju ili situaciju. Na primer, zbog racionalnog straha od opasnosti, roditelj uči dete da pogleda levo i desno kada prelazi ulicu. Prema tome, racionalan strah je posledica iskustva i učenja šta je zaista opasno, a šta ne.
Iracionalni strahovi
Iracionalan strah podrazumeva da osoba određene situacije, ljude ili objekte opaža kao pretnje, čak i ako za to ne postoji realan razlog. Ovi strahovi baziraju se na imaginaciji, odnosno na zastrašujućim događajima koji bi se mogli desiti u budućnosti. To znači da se uzrok iracionalnog straha ne krije u spoljašnoj sredini, već u samoj osobi. Na primer, roditelj koji se plaši vožnje motorom, jer je kreirao sliku pada sa motora i potencijalnih posledica tog pada, može zabraniti svom detetu da se vozi na motoru.
“Niko nikada nije sasvim spreman, svi su uvek zatečeni nespremni. Roditeljstvo bira tebe.” - Marisa de los Santos
Šta sve plaši roditelje?
Roditeljski strahovi su brojni i menjaju se u zavisnosti od uzrasta deteta i konkretnih situacija. Neki od najčešćih roditeljskih strahova vezani su upravo za period adolescencije, jer je ovo doba kada se deca menjaju, postaju samostalnija, počinju da eksperimentišu, bune se i provode više vremena sa vršnjacima.
Najčešći roditeljski strahovi su:
#1 Bezbednost deteta
Sasvim je normalno da roditelji brinu za bezbednost svog deteta, na internetu, na ulici, u školi ili na putovanju. Ali, ukoliko ne mogu da obavljaju svakodnevne obaveze jer sve vreme razmišljaju gde im je dete i šta radi, ako ga neprestano zovu ili mu brane da izlazi, reč je o iracionalnom strahu. Sa druge strane, ako se roditeljima dete požalilo da dobija preteće poruke, da trpi bilo koji oblik nasilja od strane vršnjaka ili je samo dete neoprezno, onda je ovaj strah racionalan i ima uzrok u realnoj situaciji.
Ovaj strah se ne prevazilazi tako što se dete drži uz sebe, naprotiv. Isto kao što dete prolazeći kroz različite situacije jača, stiče iskustvo i uči kako da se sa njima nosi, tako i roditelji svaki put kada se dete vrati kući puno utisaka i priča, počinju da se oslobađaju straha da će se detetu nešto loše desiti.
#2 Upotreba alkohola i psihoaktivnih supstanci
Rezultati jednog istraživanja sprovedenog u Americi pokazali su da se roditelji tinejdžera više plaše da će njihovo dete početi da koristi psihoaktivne supstance i alkohol, od rata, ekonomske krize ili terorizma. U prevodu, roditelji se plaše zavisnosti od psihoaktivnih supstanci i alkohola, kao i posledica koje to izaziva.
Ukoliko uzmemo u obzir da mladi u periodu adolescencije počinju da eksperimentišu i žele da “probaju” sve, to neminovno znači da će roditelji sa ovim strahom svaki njihov izlazak iz kuće provesti u strepnji i panici. Umesto zabrana i ograničavanja, mnogo više efekta može imati razgovor sa detetom koji će mu predočiti koje su realne posledice konzumiranja ovih supstanci. Roditelji mogu pronaći istinitu, poučnu priču, pesmu ili film o negativnom uticaju droge i alkohola, da bi detetu pomogli da samo dođe do ispravnog zaključka.
#3 Loše društvo i rizična ponašanja
Još jedan strah roditelja tinejdžera je da će njihovo dete “upasti” u loše društvo. A šta je loše društvo?
Obično ono društvo koje odrasli definišu kao “loše”, tinejdžerima je najprivlačnije. To su oni koji se ne plaše da sve probaju, koji su najbuntovniji, najglasniji, najodvažniji, naizgled i najsamostalniji, koji su sve ono čemu svako dete u ovom periodu teži. Do problema dolazi jer ulazak u loše društvo podrazumeva da i tinejdžer sam postane takav, odnosno da preuzme određene obrasce ponašanja grupe u koju se uključuje. U glavi uplašenog roditelja to je konzumiranje psihoaktivnih supstanci, promiskuitet, destruktivnost, laganje, neposlušnost, bežanje, krađe. Veoma je važno da roditelji posmatraju svoje dete i da upoznaju njegove prijatelje, pre nego što razviju ovakakv strah.
Naš savet je da ne sudite drugarima svoje dece na osnovu boje kose, oblačenja i drugih predrasuda, već da sagledate realne pokazatelje da li je vaše dete u lošem društvu i ispoljava rizična ponašanja. Na primer, to mogu biti ispoljavanje agresivnosti, učestalo laganje, bežanje od kuće i škole, rizična seksualna ponašanja, upotreba psihoaktivnih supstanci, krađa, delinkvencija i sl.
#4 Neuspeh u školi
Neki roditelji se plaše i dečijeg neuspeha u školi. Naime, kako je želja svakog roditelja da njegovo dete ima uspešnu i svetlu budućnost, često školski neuspeh vide kao prepreku da se to postigne. Na primer, ako dete ne voli da uči ili ima slabije ocene, potencijalno neće upisati željeni fakultet, neće imati dobar posao, finansijsku stabilnost i tako dalje.
Strah od neuspeha značajno je povezan i sa očekivanjima koje roditelji imaju od svoje dece.
Da bi se ovaj strah prevazišao veoma je važno da se roditelji fokusiraju na sadašnjost, umesto na predviđanje negativne budućnosti, kao i da usklade svoja očekivanja sa realnim mogućnostima, sposbnostima i interesovanjima dece. Strah od neuspeha roditelji često nesvesno prenose na dete, što negativno utiče na samopouzdanje, motivaciju, odnos prema školi i doživljavanje školskih ocena. Na primer, dete sa strahom od neuspeha može imati negativnu sliku o sebi jer je dobilo četvorku, a očekivalo je peticu.
#5 Da li sam dobar roditelj?
Jedan od čestih roditeljskih strahova je upravo “da li sam dobar roditelj”. U želji da sve urade dobro, da svojoj deci obezbede dovoljno, ali ne previše; da budu strogi, ali ne autoritarni; da budu prijatelji, ali da postave pravila – roditelji često brinu da li će ih deca doživljavati kao dobre.
Ukoliko se sve ovo pitate, da, vi ste zaista dobar roditelj! Onaj roditelj koji je spreman da sagleda svoje postupke, da analizira, ispravi grešku i uradi ono što smatra da je najbolje za dete.
Za kraj: Roditeljski strahovi i kako da ih se oslobodite
Da bi se oslobodili ovih strahova, roditelji treba da procene koji od njih su racionalni, a koji ne. Pre svega, trebalo bi da sagledaju da li je situacija zaista opasna onliko koliko im se čini. Primarni uzrok iracionalnog straha je razmišljanje o zastrašujućoj budućnosti, te bi trebalo da se trude da misle o sadašnjosti.
Strahovi su obično povezani sa osećajem bespomoćnosti, pa se ružne misli mogu oterati slikom deteta koje uspešno prevazilazi problematičnu situaciju. Često je zamišljanje neke situacije gore nego kada do nje stvarno dođe. Zato je suočavanje sa strahom umesto izbegavanja, bolji način za postepeno oslobađanje od straha. Panika, strepnja i histerija ne rešavaju problem, te je uvek dobro ostati smiren i racionalno sagledati sve aspekte problema. Niko ne može sprečiti da se nešto loše dogodi tako što će o tome razmišljati sve vreme.
Roditelji, uživajte u roditeljstvu i potrudite se da svojoj deci tokom čitavog odrastanja usađujete ispravne životne vrednosti i pružite im što više dragocenog iskustva. Zdrav razum, kritičko mišljenje i ispravni stavovi pomoći će im da donose dobre odluke i čine prave izbore.
Stručni tim gimnazije Tvrđava pruža kontinuiranu pomoć svim roditeljima svojih učenika, kako bismo zajedno prevazišli roditeljske strahove i izveli mlade na pravi put. Više informacija o školi pročitajte na sajtu!