Adaptivni model učenja - Definicija
Adaptivni model učenja zapravo podrazumeva omogućavanje prilagođenog iskustva učenja svakom pojedinačnom učeniku, umesto primene istih obrazovnih oblika, metoda i sadržaja na ceo razred. Nastavnik koji primenjuje adaptivno učenje odgovara na obrazovne potrebe svakog svog učenika, dajući mu jedinstvene resurse, metode sticanja znanja i povratne informacije, tačno u vreme i na način koji mu odgovara.
Ideja i principi adaptivnog modela učenja
Osnovna ideja na kojoj se zasniva adaptivni model učenja je da se proces obrazovanja prilagođava učenikovom stilu učenja, sposobnostima i predznanjima u bilo kom trenutku u procesu usvajanja znanja. To u praksi znači da se ista nastavna jedinica obrađuje različito prilagođavajući se ličnosti svakog učenika. Ovo omogućava da svaki učenik ostvaruje postavljene obrazovne ciljeve svojim tempom, učeći na način koji mu najviše odgovara.
Organizacija adaptivnog učenja nije jednostavan proces, zbog toga je važno da nastavnici budu eksperti koji su dobro svesni šta treba da postignu i na koji način. Nastavnik uvek treba da postavlja sebi pitanje:
Šta učenik zna? I šta treba da doživi sledeće?
Prema tome, osnovni prinicpi kojima se treba voditi prilikom primene adaptivnog modela u učionici su:
Jasno postavljeni ciljevi učenja
Prilikom organizacije adaptivne nastave, nastavnik treba tačno da utvrdi koliko svaki učenik zna i za šta je sposoban, ali mora imati na umu i šta treba da nauči nakon završene nastavne jedinice. Cilj je da učenici savladaju isti program, ali put dolaska svakog pojedinačnog učenika do ovog cilja će se razlikovati.
Korišćenje različitih resursa i izvora informacija
Implementacija adaptivnog modela učenja zahteva više sadržaja od onog koji učenici dobijaju u udžbeniku. Naime, nastavnik mora pripremiti različite izvore informacija i tipove sadržaja, te ih prilagoditi obrazovnim potrebama svojih učenika. Može koristiti video materijale, prezentacije, infografike, priručnike i druge relevantne tipove sadržaja za određenu temu.
Deljenje sadržaja po celinama
Adaptivno učenje zahteva modularan sadržaj, odnosno podeljen na jasne celine. Ovo znači više posla za nastavnika, ali veoma doprinosi prilagođavanju učenja. Ukoliko je sadržaj podeljen po celinama, učenik lako može preskočiti one celine koje zna i učiti u skladu sa svojim predznanjem i sposobnostima.
Na primer, ako deca treba da nauče 10 modula, desiće se da učenik A zna prva tri i može početi učenje od četvrog modula, učeniku B je potrebno dodatno razumevanje prva tri dela pa će učiti redom, dok učenik C nailazi na teškoću prilikom savladavanja četvrte celine, zbog čega mu je potreban dodatni sadržaj za razumevanje.
Kreativnost u nastavnim metodama i tehnikama
Jedna od najvećih prednosti adaptivnog učenja je raznolikost nastavnih metoda, oblika rada i tehnika koje nastavnik koristi u procesu poučavanja s ciljem obezbeđivanja personalizovanog iskustva učenja. Iako je sadržaj za sve učenike isti, način približavanja tog sadržaja deci treba da bude prilagođen svakom učeniku i njegovom stilu učenja.
Pročitajte više o stilovima učenja u tekstu Koji stil učenja odgovara vašoj ličnosti.
Adaptivno učenje i tehnologija
Savremene obrazovne tehnolgije nude brojne mogućnosti za realizaciju adaptivnog učenja. Brojne platforme i alati koje nastavnici mogu da koriste u učionici baziraju se upravo na ovom modelu.
Na primer, alati koji se primenjuju u gimnaziji Tvrđava imaju funkciju adaptivnog učenja. Jedan od njih je Quizizz koji funkcioniše tako što nastavnik pripremi pitanja za učenike koje mogu raditi sa svojih pametnih telefona ili na interaktivnoj tabli. Učenje se može individualizovati tako što se svakom učeniku da određen set pitanja, ali u zavisnosti od odgovora svaka nova kombinacija pitanja je različita, pa će učenici dobijati nova pitanja sa onima koja su prethodni put pogrešili. Na taj način, deca će utvrđivati gradivo na personalizovan način, vraćajući se samo na ono što oni nisu znali.
Pogledajte još neke obrazovne alate koji se primenjuju u gimnaziji Tvrđava, a podržavaju adaptivni model učenja u tekstu 5 alata za interaktivnu nastavu.
Prednosti adaptivnog modela učenja za učenike
Sigurno ste čuli da neka deca imaju teškoće prilikom učenje jer ne mogu da isprate predavanja i tempo ostatka odeljenja, dok je onima koji imaju viši nivo znanja neretko dosadno na času. Prilagođavanje nastavnog časa prosečnom učeniku dovodi do stagnacije za decu koja su naprednija ili one koji ne mogu da prate nastavni plan. Adaptivno učenje rešava ovaj problem “prilagođavanja proseku” i osigurava:
- Napredak svakog učenika vlastitim tempom i bez stresa
- Potpunu podršku nastavnika u procesu učenja
- Blagovremenu i individualizovanu povratnu informaciju
- Viši stepen razumevanja i trajnost naučenog
- Veće samopouzdanje učenika jer sami kontrolišu svoje učenje
- Viši nivo motivacije i samodiscipline
- Interesovanje za gradivo koje se uči
Prednosti adaptivnog modela učenja za nastavnike
Model adaptivnog učenja zahteva kreativnog, posvećenog i inovativnogt nastavnika da bi se odgovorio na obrazovne potrebe svakog učenika. Iako priprema adaptivnog časa oduzima više vremena nastavniku, ovakav čas ima višestruke benefite kao što su:
- Bolje upoznavanje učenika
- Mogućnost da prepoznaju prepreke svakog deteta i unaprede poučavanje
- Izazovno radno okruženje i stalno usavršavanje
- Rad na najsavremenijim obrazovnim tehnologijama
- Prostor za kreativnost
Adaptivno učenje, odnosno poučavanje daje nastavnicima priliku da oslobode svoju kreativnost, lični potencijal i da razvijaju svoju ekspertizu zajedno sa decom.
Za kraj - Adaptivni model učenja kao budućnost obrazovanja
Zahvaljujući benefitima koje adaptivno učenje i poučavanje ima, savremeno obrazovanje se sve više okreće ka ovom modelu, dajući učenicima kontrolu nad vlastitim napretkom i sticanjem znanja. Sve veći broj savremenih obrazovnih alata i platformi za učenje razvija neki vid adaptacije, omogućavajući potpuno personalizovano iskustvo učenja.
Nastava u gimnaziji Tvrđava bazira se na modelu adaptivnog učenja i poučavanja. Još prilikom kreiranja odeljenja i upisa učenika vodi se računa da svi učenici imaju približna predznanja i sposobnosti, a zatim se način poučavanja, predavanja i testiranja prilagođava svakom pojedinačnom detetu. To u praksi znači da se ista nastavna jedinica obrađuje različito prilagođavajući se ličnosti svakog učenika i njegovom stilu učenja. Ovo omogućava da svaki učenik ostvaruje postavljene obrazovne ciljeve svojim tempom, učeći na način koji mu najviše odgovara.