Karakteristike obrazovanja za 20. veka
Obrazovanje za 21. vek trebalo bi drastično da se razlikuje od obrazovanja u prošlom veku, ukoliko uzmemo u obzir društvene i tehnološke promene koje se događaju.
Naime, obrazovanje dvadesetog veka odražava tadašnje društvene norme i očekivanja, te insistira na poslušnosti i konformizmu. Kako su poslovi 20. veka tražili disciplinovane radnike, koji će pratiti instrukcije nadređenih bez mnogo pitanja i inicijative, jasno je da je obrazovni sistem podržavao neprikosnoveni autoritet nastavnika koji učenicima “predaje znanje”. Od učenika se očekivalo da pažljivo slušaju i prate instrukcije nastavnika, prihvatajući ih bez kritičkog promišljanja. Takođe, poželjan model ponašanja bio je povinovaće unapred postavljenim pravilima i procedurama, često bez obaziranja na sopstvene ideje.
Ovakav obrazovni sistem nije podsticao razvoj kritičkog razmišljanja, jer se od dece tražilo pasivno prihvatanje informacija i stavova nastavnika kao glavnog izvora znanja. Kao rezultat, talentovani učenici, širokih interesovanja i sposobnosti bili su obeshrabreni, a ne nagrađeni i podstaknuti da ostvare svoj potencijal. Sa druge strane, ona deca koja su slabija od proseka, veoma teško su uspeva da napreduju. Ovakav sistem težio je kreiranju populacije sa sličnim veštinama i znanjima, bez odsupanja.
Prema tome, može se reći da je obrazovanje dvadesetog veka insistiralo na uniformnosti i standardizaciji učenja tako da se svako dete prilagođava unapred definisanom proseku. Svi učenici su se podsticali da prate isti kurikulum i postižu iste ciljeve, bez obzira na njihove individualne sposobnosti ili interese.
Kako se danas ideja uspešnog učenika i čoveka značajno promenila, obrazovni sistem bi trebalo da prati nove zahteve i prilagođava svoje metode i ciljeve u pripremanju mladih za život u budućnosti.
Obrazovanje za 21. vek
Učenici današnjice - Generacija Z i Alfa
Obrazovanje za 21. vek u centar obrazovnog procesa stavlja učenika, te je ključno da se zapitamo ko su to današnji učenici i koliko se oni razlikuju od učenika 20. veka. Učenici današnjice pripadaju generaciji Z (rođeni u periodu od 1996. do 2009. godine) i generaciji Alfa (rođeni u periodu od 2010. godine) i njihovo glavno obeležje je život sa internetom zbog čega se nazivaju digitalni domoroci (eng. digital native). Ove generacije gotovo se ne sećaju kakav je svet bio bez interneta i pametne tehnologije. Štaviše, generacija Alfa mlađa je i od smart telefona, iPad-a i Instagrama.
Zbog prekomernog izlaganja digitalnim sadržajima i skrolovanja, da bi zadržali pažnju ove generacije moraćete da se potrudite. Zbog toga je potrebno prilagođavanje nastavnih metoda i oblika kako bi se podstaklo interesovanje generacije Z i Alfa za ono o čemu se na času govori. Pored toga, ovi učenici skloniji su multitaskingu, tj. obavljanju više zadataka istovremeno; fleksibilniji su jer se od svog rođenja nose sa brzim promenama u tehnologiji i društvu; i zahvaljujući povezanosti putem društvenih mreža i drugih online platformi skloni su drugačijoj komunikaciji i saradnji.
Ukoliko sve ove karakteristike prenesemo u obrazovni kontekst, jasno je da “digitalne” generacije zahtevaju sasvim drugačiji pristup obrazovanju od generacija koje nisu imale internet, društvene mreže i pametnu tehnologiju.
Šta uključuje obrazovanje za 21. vek
Odrastanje uz ovaj nivo napredne tehnologije znači da su generacijama današnjice sva pitanja na dohvat ruke. Zahvaljujući neverovatnoj količini informacija dostupnoj na internetu, deca nikada nisu bila udaljena više od nekoliko sekundi od odgovora na sve što ih zanima. Oni su u stanju da sami nauče bilo koju temu za koju su zainteresovani, a da čak i ne napuštaju svoju sobu ili da upoznaju vršnjake iz celog sveta bez pasoša i izlaska iz svoje države.
Prema tome, obrazovanje za 21. vek ne treba decu da uči informacije koje oni mogu dobiti kroz jedan klik, već treba da im da veštine koje su im potrebne da uspeju u ovom novom svetu i da im pomogne da razviju samopouzdanje da bi te veštine koristili u radu. Sa toliko informacija koje su im lako dostupne, veštine 21. veka se više fokusiraju na razumevanje podataka, kao i njihovo deljenje i korišćenje na odgovoran način. Da bi se te veštine razvili potrebno je da se kroz sve nastavne predmete insistira na podsticanju i razvoju:
- Kreativnosti
- Kritičkog mišljenja
- Komunikacionih veština
- Saradnje
- Preduzetništva
- Emocionalne inteligencije
Ove oblasti treba da budu deo svake lekcije baš kao i pisanje i čitanje.
Kreativnost omogućava deci da promišljaju informacije na nove načine, da stvaraju nove veze i pronalaze inovativna rešenja za probleme.
Kritičko razmišljanje podrazumeva analizu informacija, njihovo preispitivanje i donošenje logičnih i pravilnih zaključaka.
Komunikacione veštine omogućavaju ne samo razumevanje informacija, već i daju osiguravaju da će se informacije adekvatno podeliti sa drugim ljudima.
Saradnja je postala ključna za rešavanje kompleksnih problema, zbog čega sve više poslova stavlja akcenat na timski rad između različitih sektora i disciplina.
U svetu gde se tehnologija i društvo brzo menjaju, sposobnost inovacije definitivno je još jedna veština koju treba negovati kroz obrazovanje. Ono što podstiče tu inovaciju je preduzetnički način razmišljanja. Preduzetnici često razvijaju nove proizvode, usluge i poslovne modele kako bi zadovoljili potrebe tržišta, zbog čega je razvoj preduzetničkih veština važna odlika savremenog obrazovanja.
I za kraj, da bi se čovek uspešno nosio sa promenama i prilagođavao novim okolnostima i izazovima, potrebno je da ima dobru sposobnost razumevanja i upravljanja emocijama, odnosno razvijenu emocionalnu inteligenciju.
Obrazovne tehnologije
Tehnologija je sastavni deo života današnjih učenika, zbog čega ne samo da je preporučljivo, već je neophodno da ona bude deo njihovog obrazovanja. Nasuprot težnji tradicionalne škole da se tehnologija ograniči da ne bi bila distrakcija u nastavi, obrazovanje za 21. vek insistira na pametnoj upotrebi tehnologije kao obrazovnog sredstva. Naime, ako je pažnja učenika na telefonu, tabletu ili računaru, to su mesta gde im treba predstaviti sadržaje za učenje.
Međutim, iako su digitalne tehnologije osnov obrazovanja 21. veka, nije dovoljno jednostavno ih dodati postojećem nastavnom sistemu. Učenici su sve napredniji korisnici tehnologije, koji brojne programe, softvere i aplikacije često razumeju mnogo bolje od nastavnika. Prema tome, primena digitalnih tehnologija za potrebe savremenog obrazovanja jeste imperativ za škole, ali zahteva strateški pristup koji uključuje obuku nastavnika, kao i prilagođavanje metoda, sadržaja i oblika rada.
Internacionalno obrazovanje
Zahvaljujući tehnologijama i internetu, danas je moguće da ljudi stiču obrazovanje ili rade online gde god da se nalaze u svetu. Pristup društvenim mrežama, različite platforme za online učenje i saradnju i rastući trend remote rada otvorili su put internacionalnom obrazovanju.
Internacionalno obrazovanje pomaže učenicima da razviju spososbnosti koje su im neophodne za uspešno funkcionisanje u globalnom okruženju, uključujući komunikacijske veštine, razumevanje različitih radnih kultura i sposobnost rada u virtuelnim timovima.
Sve ovo čine internacionalno obrazovanje ne samo relevantnim, već i neophodnim za pripremu učenika za 21. vek. Zbog toga mnoge škole uvode internacionalne razmene i programe koji omogućavaju učenicima da putuju, stiču internacionalno obrazovanje, razviju prilagodljivost, otvorenost prema različitostima i veštine koje će im biti od koristi kako u akademskom tako i u profesionalnom životu.
Obrazovanje za 21. vek - Za kraj
Prilagođavanje nastavnih metoda, sadržaja i oblika rada društvenim i tehnološkim promenama ključno je za pripremu budućih generacija za izazove koje donosi moderno društvo. Mnoge škole u našoj zemlji i dalje primenjuju tradicionalne metode rada koje su odgovarale obrazovnim ciljevima 20. veka. Ovo ne samo da ne podstiče celovit razvoj učenika, već mu ne daje mogućnost da stekne veštine potrebne za uspešno funkcionisanje u savremenom svetu. Obrazovanje za 21. vek podrazumeva razvoj ljudi koji su sposobni za kritičko razmišljanje, rešavanje problema, timski rad i adaptaciju na promene.
Gimnazija Tvrđava je moderna srednja škola u Novom Sadu koja kroz personalizovano učenje, najnovije tehnologije i globalne saradnje, teži da kod učenika razvije kompetencije koje su ključne za uspeh u budućnosti.