Uvažite dečije mišljenje i uključite ga u aktivnosti
Samopouzdanje se razvija davanjem deci prilike da razmišljaju, da kažu ili urade nešto samostalno. Na taj način, indirektno detetu govorimo da nam je njegovo mišljenje vredno, čime podstičemo razvoj kritičkog promišljanja, agrumentovanja i samopouzdanja da javno govore.
Nadalje, veoma je važno da decu uključujemo u svakodnevne aktivnosti, umesto da sve radimo umesto njih. Na primer, ukoliko damo starijem detetu da pomaže mlađem u rešavanju zadatka, dajemo mu do znanja da verujemo u njega i njegovo znanje. Pored toga, razvoj samopouzdanja povezan je sa iskustvom koje dete stiče, što podrazumeva i pravljenje grešaka. Davanjem prilike detetu da u sigurnom okruženju pogreši, imamo mogućnost da ga naučimo kako da se izbori sa neuspehom, što je još jedan element u razvoju zdravog samopouzdanja. Ovo je posebno važno u kasnijem uspostavljanju odnosa sa drugima, zdravom pristupu poslu i održavanju stečenog samopouzdanja i motivacije.
Ne nudite gotova rešenja
Kao što smo pomenuli, samopouzdanje se razvija kroz iskustvo. Stoga, u podsticanju samopouzdanja veoma je bitno da deci ne dajete gotova rešenja problema, već da ih podstičete da do njih sami dođu.
Ukoliko deci uvek govorite tačno kako nešto da urade, bez davanja prilike da sami dođu do rešenja, ne samo da im oduzimate priliku da ispolje svoju kreativnost, već deca postaju nesigurna u situacijama koje zahtevaju da urade nešto bez pomoći drugih, što zapravo govori o niskom stepenu samopouzdanja.
Ne upoređujte decu sa drugima
„Kako su uradili drugi“, „kako je on/ona dobio višu ocenu“, „kako su svi razumeli samo ti nisi“ , „sestra je u tvojim godinama znala to da uradi“, „brat je mlađi od tebe pa zna kako to da uradi“… Kritike ili izjave ovog tipa, koje se baziraju na poređenju deteta sa drugima ne samo da dovode do niskog samopouzdanja, već izazivaju frustraciju, zavist, te blokiraju celokupan razvoj ličnosti deteta.
Drugim rečima, upoređivanjem, govorite detetu da nije dovoljno dobro i da je neko drugi uspešan, dok je ono neuspešno, te i dete samo počinje sebe tako da doživljava. Dete se oseća frustrirano jer vas je razočaralo, ne veruje u svoje sposobnosti, izbegava situacije koje vas dodatno mogu razočarati, te se drži po strani. Nasuprot takvom ponašanju, može se javiti i bunt, dokazivanje ili agresija prema drugoj deci koja su prividno „uspešnija“.
Stoga, iako mislite da ćete upoređivanjem probuditi svest deteta da se ugleda na nekog vršnjaka ili brata/sestru, zapravo samo blokirate razvoj njegovih sposobnosti i samopouzdanja.
Omogućite detetu doživljaj uspeha
Zasigurno je da se samopouzdanje gradi na doživljaju uspeha, zadovoljstva i priznanju da je nešto urađeno dobro. Posmatrajte svoje dete, zapažajte njegove talente, jake strane i sposobnosti i podstičite ih. Pokažite mu da ste ponosni na njega, i ne štedite pohvale, priznanja i nagrade.
Svi volimo da nas neko potapše po ramenu i kaže „to je bilo dobro“. Veoma je važno da deca znaju da ste tu i da imaju poverenja u vas, jer se onda i u slučaju neuspeha neće osećati poraženo. Stoga, čak i kada dete doživi neuspeh, vaša reakcija umnogome određuje kako će taj neuspeh doživeti. „To je bilo super, ne možeš uvek da pobeđuješ. Šta kažeš da odemo na kolače?“ zasigurno je bolje od „Šta ti se desilo uvek to dobro uradiš?“
Vodite računa o komunikaciji – JA poruke
Pored vaspitnih stilova roditelja, u razvoju samopouzdanja je bitno kako komunicirate sa detetom. Korišćenje JA poruka je posebno značajno u razvoju samopouzdanja, jer na taj način dete oseća da ga razumete, da delite njegov problem i da ga ne osuđujete. Empatija i odnos poverenja sa roditeljima koji se pri tome gradi, osnov je sigurnog i samopouzdanog deteta.
JA poruke daju vam mogućnost da deci kažete svoje mišljenje kroz konstruktivnu komunikaciju, a da ne povredite njihova osećanja. JA poruke ne sadrže dominaciju ili ponižavanje druge osobe, već izražavaju naša osećanja “voleo bih…”, “bio bih srećan da…”, i sl. Na taj način, dete i samo uči kako da komunicira sa drugima, da izrazi svoje mišljenje, bez straha da će nekog uvrediti ili povrediti.
Pored toga, u procesu kritikovanja treba da vodimo računa da nikada ne osuđujemo ličnost deteta, već postupak koji smatramo lošim. “To nije dobro, možemo to naučiti zajedno” nudi rešenje, dok “Ti nisi dobar” govori detetu da je ono loše i da se to nikako ne može popraviti.
Budite model na koji se dete ugleda
U razvoju samopouzdane ličnosti veoma je bitno da budemo uzor svojoj deci. Poznato je da se deca ugledaju na odrasle, te ćete svojim pozitivnim primerom značajno doprineti razvoju njihovog samopouzdanja. Ukoliko dete posmatra roditelja koji ne veruje u sebe i svoje sposobnosti, koji je nesiguran i nesamostalan, zasigurno neće lako razviti samopouzdanje.
Sa druge strane, ako dete u vama vidi osobu koja razmišlja kritički i kreativno, iznosi svoje mišljenje, argumentuje ga i prihvata greške, i samo će težiti da se razvije u takvu ličnost.
Za kraj - razvijajte samopouzdanje postavljanjem realnih očekivanja
Važan faktor razvoja samopouzdanja kod dece jeste da i vi i oni postavite realna očekivanja. Traženje od deteta mnogo više od njegovih trenutnih mogućnosti i sposobnosti, zasigurno dovodi do neuspeha, frustracije i stvaranja negativne slike o sebi.
Nasuprot tome, objektivnim posmatranjem dečijih sposobnosti i postavljanjem očekivanja u skladu sa tim, dajemo detetu priliku da napreduje i razvija se svojim tempom, zahvaljujući čemu se ono oseća sigurno i zadovoljno sobom, što je preduslov razvoja samopouzdanja.
Stručni kadar gimnazije Tvrđava teži da timskim radom, podsticanjem kritičkog i kreativnog razmišljanja, uvažavanjem dečijih ideja, te angažovanjem u procesu nastave, stvori pozitivno i sigurno okruženje kojim se jačaju kompetencije i samopouzdanje učenika.