U čemu je problem državnog obrazovanja u Srbiji?
Obrazovanje u Srbiji koje deca stiču u državnim školama je besplatno, i „provereno“ u smislu priznatosti diploma. Nakon završene bilo koje državne škole, deca formalno stiču uslove da nastave školovanje na svim fakultetima u Srbiji, a uglavnom i u svetu. Međutim, kada je reč o pripremljenosti za obavljanje posla, situacija se značajno menja. Ovo u stvari znači da državno obrazovanje u Srbiji garantuje priznatost diplome koju su deca stekla, ali ne i njenu vrednost, odnosno kvalitet razvijenih znanja i kompetencija.
Možda bi u nekom drugom vremenu, diploma bila dovoljan kriterijum da poslodavac izabere baš vas, ali na tržištu 21. veka niko ne pita šta ste završili, već šta znate. Prema tome, diploma je neophodan uslov da konkurišete za posao, ali nedovoljan da biste taj posao dobili i zadržali.
Osnovni problem tradicionalnog obrazovanje je što ne ide u korak sa vremenom i potrebama savremenog tržišta. Deca uče napamet veliki broj informacija, koje ne razumeju i nemaju gde da primene, jer neodgovaraju vremenu u kom oni žive. I dok je na razgovoru za bilo koji posao informatička pismenost imperativ, naše državne škole još uvek pokazuju odbojnost prema tehnologiji. Tako umesto inovativnih tehnoloških rešenja koja deci mogu približiti nastavne sadržaje, nastavnici u državnim školama još uvek oduzimaju telefone.
Jedna od prednosti državnih škola je široko opšte obrazovanje iz svih nastavnih predmeta. Međutim, pamćenje velikog broja informacija zasigurno vežba memoriju deteta, ali je upitno kritičko promišljanje usvojenih sadržaja. Štaviše, postavlja se pitanje koliko dugo će deca pamtiti veliki broj opštih informacija i formula, koje niti razumeju niti primenjuju.
Nadalje, problem se nalazi i u tradicionalnim obrazovnim pristupima koji se baziraju na „prenošenju“ znanja sa nastavnika na učenika.
Dva učenika u klupi, trideset ili više u odeljenju, nastavnik govori ispred table – da li je ovo slika učionice 21. veka?
U našoj zemlji jeste. A takva je bila i učionica 20. veka. Ali, tada na primer engleski jezik nije bio jedna od najvažnijih kompetencija za posao, a danas jeste. Prema tome, učenje, a posebno učenje jezika, ne sme biti jednosmeran proces, baziran na predavanju, slušanju nastavnika, propitivanju za ocenu i testiranju. Učenje je interakcija, rad u grupama, istraživanje, prezentovanje, igranje uloga, itd. Odnosno, to bi trebalo da bude.
Ukoliko sagledamo sve pomenuto, možemo zaključiti da je najveći problem državnog obrazovanja u Srbiji to što je okrenuto formi koju treba ispoštovati, ali ne smislu i suštini. Akcenat je na učenju propisanih sadržaja bez obzira na njihovu stvarnu korisnost. Nastavno gradivo ne polazi od potreba tržišta ni sadašnjosti, a tek ne budućnosti, već deci prenosi kako je bilo u prošlosti. Pored toga, nastava je ista za sve učenike, odnosno prilagođava se proseku, bez uvažavanja predznanja i obrazovnih potreba dece. Sve ovo ne samo da negativno utiče na sticanje primenljivog znanja, već se odražava na motivaciju i opšte zadovoljstvo mladih.
Privatne srednje škole u svetu i kod nas
Obrazovanje u Srbiji u privatnom sektoru postalo je posebno popularno poslednjih nekoliko godina, ukoliko uzmemo u obzir broj učenika koji upisuju ove škole. I pored toga, postoje roditelji koji nisu poverljivi prema privatnom sektoru, te za svoju decu biraju ono što je sigurno.
Istraživanja pokazuju da je privatno školstvo u svetu cenjenije nego državno, i dok kod nas asocira na „kupovinu ocena“, u inostranstvu je diploma privatne škole poslodavcu pokazatelj kompetentnosti učenika. Podrazumeva se da su deca koja su završila privatne škole, sticala relevantna znanja u savremenom okruženju, sa ciljem da se deca pripreme za rad u istom. Zbog toga privatne škole ne izbegavaju korišćenje obrazovnih tehnologija, naprotiv, upotreba tehnologije u učionici je glavni razlog zbog kog se roditelji odlučuju da dete školuju u privatnom sektoru. Za više informacija o svetskim privatnim školama pročitajte tekst 5 najinovativnijih škola na svetu.
Nadalje, privatne škole uglavnom pored teorijskih znanja, pružaju i praktično usavršavanje u prestižnim firmama u datoj oblasti. Na taj način, deca imaju priliku da se susretnu sa svetom rada i da uče od profesionalaca kako da primene ono što su u školi čuli. Na primer, gimnazija Tvrđava svojim učenicima obezbeđuje praksu u poznatim novosadskim firmama, kao što je Vega IT.
Kao što smo pomenuli, nisu sve privatne škole iste. Ponekad su sumnje roditelja ispravne, te je važno da se dobro upoznate sa privatnom školom u koju upisujete dete. Naravno, diploma nije najvažnija, ali je bitno da na početku proverite da li je škola za koju ste se odlučili akreditovana.
Pored toga, u mnogim privatnim školama učenici zaista bez truda dolaze do ocena, zbog čega i postoji predrasuda da su ocene kupljene. Bez truda, nužno znači i da dete ostaje bez znanja. Ovo može biti slučaj sa određenim privatnim školama, ali ne zaboravite da se kod nekih nastavnika u državnoj školi ocene poklanjaju i znanje ponovo izostaje. Prema tome, ovo umnogome zavisi od toga kako se učenik i roditelji postave na početku. Pre svega trebalo bi da stavite do znanja detetu da je škola plaćena da mu pruži najbolje obrazovanje, ali da samo od njega zavisi koliko će tog znanja usvojiti i da li će školu završiti uspešno. Ukoliko tako definišete i odnos sa školom, zasigurno ćete dobiti win-win kombinaciju.
Svakako najveći benefit privatnih škola je to što one nude, a državne škole nemaju. Između ostalog, to je moderno opremljen prostor, opremljenost škole najsavremenijom tehnologijom, kvalitetan nastavni kadar, obezbeđena praksa i svi materijali za rad, kao i mali broj učenika u razredu. Sve ovo možete videti još pre upisa svog deteta u privatnu školu.
Pored svega navedenog, veoma je važno da znate ko vodi privatnu školu u koju upisujete dete, kakva je misija škole, pravila i ciljevi.
Složićemo se da neće istu viziju školstva imati direktor ekonomista i direktor prosvetar, te kada upoznamo osobu koja vodi privatnu školu možemo puno saznati o tome kakve će vrednosti, navike i znanja dete u toj školi izgraditi.
Privatne škole koje imaju jasna pravila ponašanja, ciljeve i vrednosti koje zastupaju, ukazuju nam da su organizovane, te obično znamo šta da očekujemo.
Privatne škole imaju sve potencijale da izgrade kompetentne ljude koji će biti spremni da odgovore na zahteve tržišta budućnosti, ali na koji način će to raditi umnogome zavisi od vrednosti koje se neguju u samoj ustanovi, te od roditelja i dece.

Za kraj – Kako se može poboljšati obrazovanje u Srbiji
Za kraj, možemo zaključiti da je najveći problem državnog obrazovanja u Srbiji to što je reč o velikom sistemu. Ovakav sistem zahteva kontinuiranu reformu, što nije jednostavan, jeftin i brz proces. Međutim, ukoliko se sistem ne bude prilagođavao naučno-tehnološkim promenama vrlo brzo će postati neupotrebljiv.
Više o ovoj temi možete pročitati u tekstu Da li nas tradicionalni obrazovni sistem može pripremiti za budućnost.
Sa druge strane, mali broj učenika u privatnim školama, daje im mogućnost da se posvete svakom učeniku, kao i da zaposle profesionalce koji prate naučne i društvene promene, i koji svoj rad mogu prilagoditi deci 21. veka uvažavajući sve njihove razlike. Privatne škole zahvaljujući malom broju učenika, imaju priliku da implementiraju inovacije u oblasti obrazovanja, da prate kako one funkcionišu, te da ih menjaju u skladu sa rezultatima i potrebama. Prema tome, ove škole imaju potencijal da pruže mladima kvalitetnu pripremu za budućnost, ukoliko ih vode savesni i profesionalni ljudi.